Čovjek koji unaprijed zna da postoji mogućnost da ne ispoštuje neki dogovor, taj ne treba ni sklapati dogovor. Znači, ako mogu pretpostaviti da neću moći nešto ispuniti, onda to neću ni obećavati. Obećati, pa ne ispuniti, to je znak da čovjek nije vođen Duhom Božjim, jer da je, ispunio bi obećanje, baš kao što Bog ispunjava svoja obećanja.
Poniznost se prije svega očituje čovjekovim predanjem Božjoj volji. Kad je čovjek u službi Božje volje, onda mu ona ne daje mnogo mogućnosti da griješi. Ako takav čovjek zgriješi, on je svjestan da žalosti Duha Svetog I to ubuduće neće činiti. U tome se očituje poniznost. Ako ja priznam grešku, a opet je učinim, onda ja nisam shvatila značenje poniznosti. U Kristu smo svi jedno, nema više ni muško, ni žensko, ni bilo koja nacija, nego je Krist sve u svemu. Ako mi se netko ispriča, nije se ispričao meni, već Kristu koji je u meni. Ako se ponizim pred bratom, ili sestrom, onda sam se u biti ponizila pred Kristom.

Matej 25,40 A kralj će im odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!`

Galaćanima 2,20 A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene.

Amen!