“Krštenje je znak ili simbol onoga što se događa kada se netko nanovo rodi. Važnost krštenja ne smije se umanjivati. No, krštenje nas ne spašava. Ono što nas spašava jest čišćenje kao djelovanje Duha Svetoga kada se nanovo rodimo i obnavljamo po Njemu (Titu 3,5).” ~ iz jednog članka s interneta

Ako je krštenje znak ili simbol nanovorođenja, kako bi pisac gornjeg članka odgovorio na ovaj stih iz Biblije?

Matej 3,11 Ja vas krstim samo vodom, da se obratite. A onaj, koji dolazi za mnom, moćniji je od mene. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Tu Ivan Krstitelj jasno govori da on KRŠTAVA, da bismo se OBRATILI Bogu, a Isus Krist, je Taj, koji nas krštava, Duhom Svetim i ognjem (neophodnim za nanovorođenje).

Znači gornji članak naopako postavlja događaje, jer tvrdi da se čovjek krštava simbolično, kao znak da je nanovorođena osoba. Iz stiha koji dadoh, jasno se vidi da je takav redoslijed obrnut.

Petar ponavlja:
Djela apostolska 2,38 Petar će im: “Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.”

Dakle; Obratimo se Bogu u pokajanju za svoje grijehe, tražeći oprost, URANJAMO simbolično ili stvarno u vodu krštenja, da umremo starom ja, zajedno s Kristom, pa simbolično IZRANJAMO iz vodenog groba u novi život VJERE (nanovorođenjem Duhom Svetim, koji sada djeluje kroz nas i očituje se u našem životu). Daljni život, kao nanovorođene djece Božje, samo je svakodnevno krštavanje “ognjem”, nošenjem slatkog Kristovog jarma i bremena.

Bojim se da pisac gornjeg članka podilazi ljudima koji nisu kršteni, a slabo ili nikako ne razumije Bibliju.

Ako je Abraham kao vjernik , predao sebe Bogu i to potvrdio “obrezanjem”, onda i čovjek Novog zavjeta,
 treba svoju vjeru i predanje Bogu, potvrditi biblijskim krštenjem, ne da bi sebe tim činom spasio, jer samo BOG SPAŠAVA, a ne mi sami sebe, već; da bi potvrdio svoju predanost BOGU.

Krštenje uronjavanjem je znak, kojim vjernik pokazuje Bogu i ljudima da je u savezu (novom) sa svojim Stvoriteljem. Ponavljam BOG JE TAJ KOJI SPAŠAVA, a ne neko moje ljudsko djelo. Stoga je pitanje iz gornjeg članka naopako postavljeno, da bi se na njega moglo odgovoriti sa da ili ne. 
Bog unaprijed zna tko će se Njemu PREDATI, a tko neće. Mnogo je zvanih, ali malo izabranih. No to je već druga tema.

Zaključak: Ivan 3,5 Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.”
                 Ako Isus Krist, kao Bog, kaže da u njegovo kraljevstvo NE MOŽE ući netko, tko se ne rodi iz vode i Duha, onda je jasno, da Bog točno poznaje svoju, nanovorođenu djecu, koja su zapisana u Njegovoj knjizi života.
                Može netko biti “kršten”, a svojim životom, pokazivati da ne pripada Bogu, pa takav nema pristup Njegovom kraljevstvu. Stoga čovjeka ne spašava “krštenje”, već Spasitelj Isus Krist.
                Kako? Po svojoj svetoj volji! Mi se možemo gurati u Kraljevstvo Božje i reći da smo se čak i krstili, a da svejedno u Njegovo kraljevstvo nemamo pristup za vječnost. Bog gleda naša srca i postupke, milostivo nam    
                prašta grijehe i podnosi opačine, ali,  ako nas On ne pozove, nema nas tko ni opravdati, ni spasiti, ni uskrsnuti. Stoga osluškujmo, kuca li Bog na naša srca sada?