Presuda

Otac nebeski i Duh Sveti na optuženičkoj klupi!

Kršenje 10 Božjih zapovijedi:
1. Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji te je izveo iz zemlje egipatske, iz kuće sužanjstva.
Nemaj drugih bogova uz mene!

 

Tu Božju zapovijed je Otac nebeski potvrdio svojim Duhom Svetim ljudima na zemlji ovim riječima:
Izaija 43,11     Ja, jedino ja jesam Gospod, osim mene nema pomoćnika.
Izaija 43,11     Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.

 

Izaija 44,6       Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: “Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.
Hošea 13,4      A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.

Ivan 10,34       Isus im reče: “Ne stoji li pisano u zakonu vašemu: Ja rekoh: bogovi ste?
Psalam 82,6    Rekoh doduše: “Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega!“
Psalam 82,1    Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini “bogova”, usred “bogova” sud održava.

Vidimo da i sam Otac nebeski Duhom Svetim objavljuje ljudima da su „oni bogovi“.
On sam priznaje postojanje drugih bogova uz Njega.
Isus Krist se u Bibliji naziva Otkupiteljem i Spasiteljem i Prvim i Poslijednjim, baš kako sam sebe naziva Jahve nad vojskama. Dakle, tu vidimo dvije osobe. Isus Krist jest Bog, tako nas Pismo naučava, ali je i zasebna osoba od Oca nebeskog i Duha Svetog. Otac nebeski je sam priznao Isusa Krista kao Spasitelja i Otkupitelja, a u navedenim stihovima Otac te funkcije drži samo za sebe i izričito kaže:“… osim mene nema spasitelja (pomoćnika)…“

2. Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u
vodi pod zemljom! Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj se njima; jer ja, Gospod, Bog tvoj,
jesam Bog revnitelj, koji kazni zlodjela otaca na djeci, na unučadi i praunučadi onih, koji me
mrze, A milosrđe iskazuje do u tisućno koljeno onima, koji me ljube i drže zapovijedi moje.
Kološanima 1,15         On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja.
U ovom stihu se govori o Isusu Kristu. Dakle Otac je Duhom Svetim sam sebi načinio SLIKU onoga što je gore na nebu. Tim činom On sam priznaje da je prekršio svoju drugu zapovijed.

3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neće pustiti bez kazne onoga, koji
uzima ime njegovo uzalud.
Psalam 148,13            nek` svi hvale ime Jahvino, jer jedino je njegovo ime uzvišeno! Njegovo veličanstvo zemlju i nebo nadvisuje,
Izlazak 3,14     “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam` posla me k vama.

 

Izlazak 3,15     Dalje je Bog Mojsiju rekao: “Kaži Izraelcima ovako: `Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.` To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena.

Tako je Otac nebeski sam sebe nazvao imenom, kada je Duhom Svetim to prenio Mojsiju da objavi Izraelcima, a znamo da ni pominjanje Njegovog imena pred Izraelcima nije imalo pozitivnog učinka, jer su ostali tvrde šije, što znači da je Otac nebeski UZALUD izgovorio Duhom Svetim Mojsiju svoje ime.

4. Pazi na to, da posvetiš subotu, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj!
šest dana radi i izvršuj sve poslove svoje! Ali sedmi dan jest dan odmora u čast Gospodu, Bogu
tvojemu. Tada ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni
sluškinja tvoja, ni vol tvoj ni magarac tvoj ni sva stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe
unutar vrata tvojih! Sluga tvoj i sluškinja tvoja neka se mognu odmoriti kao ti!

 

     Pomišljaj na to, da si sam bio rob u zemlji egipatskoj, i da te je Gospod, Bog tvoj, izveo odanle
rukom jakom i mišicom podignutom! Zato ti Gospod, Bog tvoj, zapovijeda, da svetkuješ subotu.

 

Ivan 5,15         Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

 

Ivan 5,16         Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

 

Ivan 5,17         Isus im odgovori: “Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.

 

Ivan 5,18         Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Levitski zakonik 23,3   Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota – dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina.
Izlazak 31, 15 Šest dana smije se raditi, a sedmi je dan  subota, odmor sveti Gospodu. Tko radi u dan subotni, neka se kazni smrću.

Što je subotom radio Sin na zemlji? Išao i činio dobro bližnjima, liječeći ih i proučavajući s njima Božju Riječ. Za to vrijeme Otac nebeski i Duh Sveti radili su neprekidno održavajući svemir i život u svemiru. Sin je počinuo u subotu u grobu, ali Otac i Duh Sveti su i tada održavali cio svemir i radili su. Dakle, kršili su subotu radeći, a kazna za to je smrt. Sin je platio životom. Da Otac i Duh Sveti nisu nastavili održavati život u svemiru, ništa nebi opstalo, znači da su s pravom i u dobre svrhe radili čak i subotom koja je posvećena i blagoslovljena. Ako ih se za rad subotom optužuje, onda su navedene stvari olakotne okolnosti. Da nije bilo tako, nebismo mi danas ni mogli razgovarati na ovu temu, jer nas nebi ni bilo.

5. Poštuj oca svojega i mater svoju, kao što ti je zapovjedio Gospod, Bog tvoj, da dugo živiš i da ti
dobro bude u zemlji, koju će ti dati Gospod, Bog tvoj!
2. Kraljevima 17,39    samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on će vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja.

Koga dakle da poštujemo? Ako poštujemo SAMO JAHVU, onda automatski kršimo tu zapovijed poštujući UZ JAHVU i svoje zemaljske roditelje. U Pismu piše:
Postanak 2,21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

 

Postanak 2,22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

 

Postanak 2,23 Nato čovjek reče: “Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!

 

Postanak 2,24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.

Zbog čega čovjek ima pravo ostaviti oca i majku? Da bi bio jedno tijelo sa svojom ženom!
Da li će i dalje čovjek poštovati svoje zemaljske roditelje? Naravno da hoće.
Da li poštivanje jedne osobe isključuje poštivanje druge osobe ili Boga? Ne!
Onaj tko poštuje Boga, prije svega, taj razumije što znači poštivati i druge osobe. A tko nas uči poštivati Boga, ako ne roditelji zemaljski vođeni Bogom?! Tu dolazimo do poznatog pitanja, da li je starija kokoš ili jaje?? Odgovor bi bio pijetao! A odakle pijetao? Stvorio ga je Stvoritelj! A tko je stvorio Stvoritelja? On nije stvorenje. On sam je za sebe prvi rekao:”JA JESAM!” Nitko od Božjih stvorenja ne može dokučiti tajnu Božjeg postojanja, jer nikoga nije bilo prije Boga, On POSTOJI oduvijek i zauvijek. Vječno je živ i jedino On ima besmrtnost. Kada čovjek primi Duha Svetog u sebe, onda on dobiva zalog vječnosti s Bogom. To znači da dobiva priliku da postane besmrtan, ali to ne znači da će čovjek zauzeti Božje mjesto. To znači da će čovjek biti poput dobrih anđela, ljubeći Boga Stvoritelja cijelim svojim bićem, poštujući u potpunosti zakon ljubavi. To je Otac nebeski želio izreći stihom, da samo svoga Boga poštujemo.
Slijedi pitanje: Ako je Isus Krist, Sin Oca nebeskog, kojeg je Duh Sveti potvrdio na zemlji, a ljudi koji prihvate Krista i dar Duha Svetoga, postaju Božja djeca, a Kristova “zaručnica” na zemlji, kada će Sin (Isus Krist) ostaviti svog nebeskog Oca da bi prionuo uz svoju “zaručnicu” i bio s njom “jedno tijelo”???
Odgovor: Onda, kada se na zemlji potvrdi ono što je na nebu već potvrđeno, a to je:”Otac i Duh Sveti prekršiše Božje zapovijedi dane ljudima, ali i Njih pere nevina krv Isusa Krista kao Sina koji je dao sebe radi nas i Njih!”

Idemo dalje u istraživanju!

6. Ne ubij!
Došli smo do konkretnog kršenja zapovijedi “ne ubij”, jer sam Otac nebeski za sebe kaže:
Ponovljeni zakon 32,39           Vidite sada da ja, ja jesam, i da drugog Boga pored mene nema! Ja usmrćujem i oživljujem; ja udaram i iscjeljujem (i nitko se iz ruke moje ne izbavlja).
Matej 10,28     Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu!
Vidimo da je jedino Bog onaj koji ima vlast usmrtiti za vječnost. Ljudi se mogu međusobno ubijati i za to snositi posljedice, ali samo Bog ima završnu Riječ kada je u pitanju “druga smrt”, smrt za vječnost. Iz Pisma je vidljivo da će i takva smrt postojati, a samim tim, Otac nebeski koji povuče od nekih svojih stvorenja svoj Duh Sveti, krši svoju zapovijed “ne ubij”. Zato nam Isus Krist i daje nalog da LJUBIMO i neprijatelje svoje, a ne da im se osvećujemo ubijajući ih. Bog je prije svega LJUBAV, a kazna koja uslijedi kad se povrijedi ta ljubav je odvajanje od nje. Bez ljubavi nema sreće, ni života. Nema veće kazne od toga. Krist kao “zaručnik” ljubi svoju “zaručnicu”, a čežnja da se sjedinje, je obostrana. Budući da je Sin već podnio kaznu, nema više razloga da i dalje bude odvojen od svoje “zaručnice”.

7. Ne čini preljuba!
1. Ivanova 2,15           Ne ljubite svijeta, ni što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, nema ljubavi Očeve u njemu.
Tako kaže Božja Riječ, a evo što je učinio Otac naš nebeski?
Ivan 3,16         Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Direktno kršenje zapovijedi, ali radi očuvanja svojih stvorenja na uštrb svoga bitka. To je jedini mogući plan spasenja čovječanstva. Nema veće ljubavi od polaganja života za svoje prijatelje, a Isus Krist je upravo to učinio.

8. Ne kradi!
Filipljanima 2,7           nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,
Samog sebe “oplijeniti” (pokrasti), težak je prekršaj, no opet radi svojih stvorenja. Krađa s predumišljajem za dobro stvorenjima, poniženje Stvoritelju, ali i uzvišenje i slavljenje na nebu.

9. Ne svjedoči lažno proti bližnjemu svojemu.
Za vrijeme zemaljskog suđenja Isusu Kristu, Otac nebeski i Duh Sveti su šutjeli, nisu svjedočili u korist nevinog Sina, a to je kao da su lažno svjedočili protiv Njega.
Sin je svjedočio na svom saslušanju zemaljskom:
Ivan 18,36       Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.
Otac nebeski i Duh Sveti te riječi nisu tada potvrdili kao Istinite, šutjeli su, a to je kao da su lažno svjedočili. Sin je mogao biti spašen da su posvjedočili Istinu u Njegovu korist, ali onda Njegova misija na zemlji nebi bila izvršena. Od dva zla, Bog je izabrao manje zlo. Koliko je Oca nebeskog i Duha Svetog koštala odvojenost od Sina na kom je bio grijeh cijelog svemira, to znaju samo Oni?!
Nama ljudima preostaje jedino, vječno zahvaljivati Bogu na svemu što je učinio.

10. Ne poželi žene bližnjega svojega! Ne poželi kuće bližnjega svojega, ni njive njegove, sluge njegova, suškinje njegove, vola njegova, magarca njegova, ni igdje išta, što pripada bližnjemu tvojemu!
Ako je Otac nebeski Tvorac svega i sve pripada Njemu, zašto je On ipak poslao svog Duha Svetog da “zasjeni” njegovu sluškinju, odnosno Njegovo stvorenje Mariju? Nije li Marija pripadala Josipu? Nije li Otac šaljući Duha Svetog u Mariju, poželio nešto što je svojstveno samo Njegovim stvorenjima? Ploditi se i množiti međusobno? Nisu li Sinovi Božji “općivši” sa kćerima ljudskim izazvali potop? Nije li takvo “općenje” dovelo do pokvarenosti ljudi?
Čitamo:
Postanak 6,1   Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

 

Postanak 6,2   opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

 

Postanak 6,3   Onda Jahve reče: “Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.

 

Postanak 6,4   U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

 

Postanak 6,5   Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

 

Postanak 6,6   Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

 

Postanak 6,7   Reče Jahve: “Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.

Postanak 6,8   Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

Dođosmo do kraja optužnice i vidimo da se JAHVE POKAJAO, na nama je da Mu OPROSTIMO, jer se i Otac nebeski i Duh Sveti imaju pravo pozvati na nevinu Sinovu krv prolivenu na zemlji za SVE, pa tako i za te dvije božanske osobe. Ako oprostimo Ocu nebeskom i Duhu Svetom, onda ujedinjujemo Oca i Sina i Duha Svetoga u jednog jedinog Boga koji je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima. To je isti onaj koji ima doći po SVE NAS koji tako vjerujemo.
Amen!

U Virovitici, 23.03.2015., ponedjeljak, 16:42h