Dugo me mučilo pitanje u vezi stihova iz knjige Postanka o Nefilima, Sinovima Božjim i kćerima ljudskim. Evo danas kako mi je Duh Sveti objasnio to pitanje?!:
Evo stihova koje sam željela shvatiti:

Postanak 6, 1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, 2opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3Onda Jahve reče: »Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina.« 4U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7Reče Jahve: »Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje – od čovjeka do zvijeri, gmizavce i ptice u zraku – jer sam se pokajao što sam ih napravio.« 8Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

Biblija je jasna po pitanju “tko su djeca Božja?” Evo dokaza:

1. Ivanova 3,1 Vidite, kakvu nam je ljubav dao Otac: “Mi se zovemo djeca Božja, i jesmo. Zato svijet ne poznaje nas, jer ne poznaje njega.

1. Ivanova 3,2 Ljubljeni, sad smo djeca Božja, i još se ne pokaza, što ćemo biti, Znamo, da kad se pokaže, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti, kao što jest.

1. Ivanova 3,10           Po tom se poznaju djeca Božja i djeca đavolja: “Tko ne čini pravde, nije od Boga; isto tako, tko ne ljubi brata svojega.

 

Dakle, ako su tako opisana djeca Božja, onda Sinovi Božji (kao djeca Božja), nikako ne mogu biti pali anđeli. Što se tiče kćeri ljudskih, evo objašnjenja:

Postanak 6,1   A kad se ljudi počeše množiti na zemlji i kćeri im se rodiše,

Dakle, kćeri ljudske su žene rođene od ljudi.

 

Sad imamo Sinove Božje (rođene od Boga, to su oni koji su nanovorođeni i čine pravdu) i kćeri ljudske koje jesu lijepe i pristale, ali nisu nanovorođene, znači grešna su bića.

Pavle nam govori da je kombinacija nanovorođenog bića i grešnog bića moguća, ali da to donosi probleme. Evo kako to Pavle objašnjava:

 

1.Korinćanima 7, 32A rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. 33A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, 34pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. 35Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.

 

Dakle takav spoj dovodi do RAZDIJELJENOSTI u samom čovjeku. Djeca rođena od takvih ljudi, tako su razdijeljena u sebi. To dovodi do pokvarenosti i izopačenosti u čovjeku, pa i njegova djela postaju Bogu mrska. Radi takve pokvarenosti, Bog je požalio što je napravio čovjeka i dao je potop na zemlju. Pružio je ljudskom rodu drugu šansu za nanovorođenje, davši svoga Sina kao otkupninu ljudskog roda od grijeha. Čovjek koji prihvati taj Božji dar, poprima Kristovu pravednost i postaje dijete Božje. Budući da smo u Kristu svi jedno, bez obzira na pol, onda i kćeri ljudske ne moraju biti grešna bića i ne moraju više rađati grešnu djecu. Bog nam je ponudio primjer iz povijesti i uputio nas na Njegov plan spasenja grešnog čovjeka, a na nama je da to prihvatimo iz zahvalnosti ili odbacimo samo kao priču.

Amen!