“Međutim, neki tvrde da je Konstantinov nalog iz 321. godine „promijenio“ šabat sa subote na nedjelju. U koji dan u tjednu se rana crkva okupljala za štovanje? Pismo nikada ne spominje nikakva okupljanja vjernika na šabat (u subotu) radi zajedništva ili štovanja. Međutim, postoje jasni odlomci koji spominju prvi dan tjedna. Primjerice, u Djela 20,7 čitamo: „U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh.“ U 1. Korinćanima 16,2 Pavao potiče vjernike iz Korinta: „Neka svakoga prvog dana u sedmici svaki od vas zasebice stavi na stranu ono što mogne uštedjeti.“ Budući da je Pavao to sakupljanje u 2. Korinćanima 9,12 nazvao „službom“, to sabiranje je sigurno bilo povezano s nedjeljnom službom štovanja kršćanske zajednice. Kroz povijest je nedjelja, a ne subota, bila uobičajeni dan za kršćane da pohađaju crkvu, a ta praksa seže sve do prvoga stoljeća. ”
(odlomak sa stranice „Samo pismo“)

“Neki tvrde”, zar se tako nešto može mjeriti s BOG KAŽE?

“U koji dan u tjednu se rana crkva okupljala za štovanje?”

OVO TVRDI BOG, a ne da “netko kaže”:

Marko 1,21Oni dođoše u Kafarnaum. Odmah u subotu pođe u sinagogu i počne učiti. (Isus je ovako učio svoje učenike da čine i sam je to činio)

Luka 4,16Tako dođe i u Nazaret, gdje je bio odrastao. Po običaju svojemu otide u subotu u sinagogu. Ustade da čita. (subotnja služba)

Luka 4,31Siđe u Kafarnaum, grad u Galileji, i učio je ondje usubotu. (subotnja služba)

Luka 13,10A kad učaše u jednoj zbornici u subotu, (subotnja služba)

Luka 23,56Potom se vratiše i pripraviše mirise i pomasti. A subotu provedoše u miru po zakonu. (Isusov počinak u grobu, a učenici rade po zakonu)

Djela apostolska 13,42A kad su izlazili oni, molili su ih, da im se ove riječi govore u drugu subotu. (apostolska služba nakon Kristova uskrsnuća se nastavlja u subotu)

Djela apostolska 13,44A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije. (gotovo sav grad se sabrao na službu subotom, a ne samo Izraelci)

Naravno da je Pavle dao mogućnost da se i ostalim danima skuplja milodar i da se lomi kruh i učestvuje u zajedničkoj molitvi, ali subota kao dan koji je sam Bog prilikom stvaranja posvetio i blagoslovio, a u svom zakonu svima nama rekao da ga se sjećamo slaveći tako Njega kao svog Stvoritelja, nikada nije izbačena ili promijenjena u neki drugi dan. Što se tiče današnje “prakse”, o njoj sam Bog lijepo kaže:

Danijel 7, 24A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih – i oborit će tri kralja. 25On će huliti na Svevišnjega,zatirati Svece Svevišnjega; POMIŠLJT ĆE DA PROMIJENI BLAGDANE I ZAKON,i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

Naravno, pravi štovaoci Boga živoga ne žive po toj “praksi” koju je netko “uveo” među vjerništvo, nego žive po Božjem zakonu koji Bog nikada nije opozvao ili ukinuo. Isus Krist je sam za svoju misiju na zemlji rekao:

Matej 5,17″Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.

 Ako je dakle sam Isus Krist rekao da On nije svojom misjom “ukinuo” zakon, nego ga je ispunio, što to znači za sve nas danas? Možemo li mi svojevoljno ukidati ikoju Božju zapovijed od onih 10 zapisanih u srca i umove nanovorođenjem ili ne možemo? Odgovor glasi:

1. Ivanova 2, 4Tko veli: »Poznajem ga«, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. 5A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. 6Tko veli da u njemu ostaje, VALJA MU IĆI PUTOM KOJIM JE ON HODIO. 7Ljubljeni, PIŠEM VAM ne novu zapovijed, nego staru zapovijed, KOJU STE IMALI OD POČETKA. TA STARA ZAPOVIJED JEST RIJEČ KOJU STE ČULI. 

Hebrejima 8, 10Nego, ovo je Savez  kojim ću se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana – govori Gospodin: Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. 

1. Ivanova 3,24 I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

1. Ivanova 5,2 Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo.

1. Ivanova 5,3 Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.

2. Ivanova 1,6 A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite.

Amen!

♪♫♪♥♥♥ * ♪♫♪ D.M.+G.M.