1. Korinćanima 3,21   Tako, nek nitko ne temelji svoju gordost na ljudima, jer, sve je vaše:

1. Korinćanima 3, 18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 23vi Kristovi, a Krist Božji.

1. Korinćanima 4,6     Zbog vas, Braćo, ja sam ovo predstavio u jednom drugom obliku, primjenjujući na Apola i na mene, da bi naš primjer vi naučili i ne bi se napuhali od gordosti suprotstavljajući se jedni drugima.

1. Korinćanima 9,15   Ali, ja nisam koristio ni jedno od tih prava i ne pišem ove redove za potraživati ih. Radije umrijeti… Nitko mi neće oduzeti taj razlog *gordosti!

1. Korinćanima 9, 1Nisam li ja slobodan? Nisam li apostol? Nisam li vidio Isusa, Gospodina našega? Niste li vi djelo moje u Gospodinu? 2Ako drugima nisam apostol, vama svakako jesam. Ta vi ste pečat mojega apostolstva u Gospodinu.

3Moj odgovor mojim tužiteljima jest ovo: 4Zar nemamo prava jesti i piti? 5Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa? 6Ili samo ja i Barnaba nemamo prava ne raditi? 7Tko ikada vojuje o svojem trošku? Tko sadi vinograd pa roda njegova ne jede? Ili tko pase stado pa od mlijeka stada ne jede? 8Zar to govorim po ljudsku? Ne kaže li to i Zakon? 9Jer u Mojsijevu zakonu piše: Ne zavezuj usta volu koji vrši! Zar je Bogu do volova? 10Ne govori li on baš radi nas? Doista, radi nas je napisano, jer tko ore, u nadi treba da ore; i tko vrši, u nadi da će dobiti dio. 11Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna? 12Ako drugi sudjeluju u vašim dobrima, zašto ne bismo mi mogli još većma. Ali nismo se poslužili tim pravom, nego sve teglimo da ne bismo postavili kakvu zapreku evanđelju Kristovu? 13Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? 14Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti.

15No ja se ničim od toga nisam poslužio. A i ne napisah toga da bi se tako postupilo prema meni. Radije umrijeti, nego… Te mi slave nitko neće oduzeti! 16Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. 17Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. 18Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno, ne služeći se svojim pravom u evanđelju.

19Jer premda slobodan od sviju, sâm sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. 20Bijah Židovima Židov da Židove steknem; onima pod Zakonom, kao da sam pod Zakonom – premda ja nisam pod Zakonom – da one pod Zakonom steknem; 21onima bez Zakona, kao da sam bez zakona – premda nisam bez Božjega zakona, nego u Kristovu zakonu – da steknem one bez Zakona; 22bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. 23A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu.

24Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. 25Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. 26Ja dakle tako trčim – ne kao besciljno, tako udaram šakom – ne kao da mlatim vjetar, 27nego krotim svoje tijelo i zarobljavam da sâm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao.

1. Korinćanima 9,16   Jer, navješćivati Evanđelje nije jedan razlog gordosti za mene, to je jedna nužda koja mi se nameće: nesretan ja ako ne navješćujem Evanđelje!

1. Korinćanima 13,4   Ljubav je strpljiva, ljubav čini uslugu, ona ne zavidi, ona se ne prsi, ona se ne nadimlje od gordosti,

1. Korinćanima 15,31 Svakog dana, ja sam izložen smrti, istina, Braćo, vi ste moja *gordost u Isusu Kristu.

Psalam 132,1  Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,

Price Solomunove 15,33         Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.

Price Solomunove 18,12         Pred propast podiže se srce čovjeku, a prije slave ide smjernost.

Price Solomunove 22,4           Smjernosti i strahu Gospodnjem plata je bogatstvo i slava i život.

Rimljanima 12,3          Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.
Hebrejima 5,7 On je u dane tijela svojega prošnje i ponizne molitve k onome, koji ga je mogao izbaviti od smrti, s velikom vikom i suzama prinosio, i bio je uslišen za svoju smjernost,
(Hebrejima 5, 5Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: 8premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – 10proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.)

Amen!