Pogledajmo šta Božja Riječ kaže, pa onda stvorimo i svoje mišljenje o tom pitanju.
Ivan 3,3 Isus mu reče: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi, ne može vidjeti kraljevstva Božjega.”
Ivan 3,5 Isus odgovori: “Zaista, zaista kažem ti: ako se tko ponovo ne rodi vodom i Duhom (Svetim), ne može ući u kraljevstvo Božje.“
Po ovim Isusovim riječima, dalo bi se zaključiti da nitko, tko nije „rođen odozgo“ ne može ući u kraljevstvo Božje, znači nema ga u Božjoj prisutnosti, nema ga u raju.
Znači li to da će majke koje su bile trudne, a iz nekog razloga nisu donijele na svijet svoje dijete, u raju biti neutješne zbog svoga gubitka na zemlji?
Pogledajmo u Bibliju i potražimo odgovor i na to pitanje.
Izaija 65,17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti.
Da zaključimo:
Nerođena djeca na zemlji, nemaju pristup ni na novom nebu i zemlji, jer nisu niti imala prilike postati živa na zemlji, a u majčinoj utrobi, ako su i bila živa, nisu ipak nanovorođena, pa tako ne mogu obitavati u Božjoj prisutnosti. Za utjehu majkama koje su začele, ali nisu i rodile živo dijete, upravo je stih koji govori da im prijašnje više neće na um dolaziti, jer Božje prisutstvo briše svaku tugu. Možemo se pitati, jeli pravedno što su uopće takva djeca i začeta? Naravno, Bog zna za svako biće kakvo bi bilo i zna da će se smilovati SVIMA koji Ga prihvate i u tom Duhu odgajaju i svoju rođenu djecu. Zato nas Božja Riječ i uči da se krštavaju one osobe koje Ga vjerom mogu prihvatiti. Dijete koje se rodi, a umre prije nego što uspije vjerom prihvatiti Gospoda, nema pristup u kraljevstvo Božje. Možda zvuči surovo, ali to proizlazi iz navedene Božje Riječi kojoj valja vjerovati više nego našem ljudskom mišljenju. Bog najbolje zna što i zašto radi, prepustimo Mu vodstvo, a naša ljudska umovanja ionako nemaju težinu kod Boga. Sve neka bude po volji Očevoj i budimo uvjereni da je tako najbolje za sve nas. Bog je Bog živih, a ne mrtvih, jer mrtvi Ga ne mogu slaviti, (Psalam 6,5 Jer mrtvi ne spominju više tebe; tko će te slaviti u carstvu smrti? Psalam 6,6 jer među mrtvima tko te se sjeća, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?), a slavljenje Boga je smisao ljudskog postojanja.
Imamo li razloga onda slaviti Boga, ako nam djeca umru ili se mrtva rode?
Provjerimo:
1. Samuelova 2,5 Nekoć siti sad se za kruh muče, nekoć gladni ne gladuju više. Nerotkinja rađa sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi.
Galaćanima 4, 27 Pisano je doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš, podvikuj od radosti,
ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana.
Luka 23,28 Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29 Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’
Psalam 113,9 On daje da nerotkinja stanuje u kući kao vesela mati djece. Aleluja!
nastavak:
Kamo idu nerođena djeca?
Evo biblijskog odgovora, sve ostalo su ljudska razmišljanja i tumačenja.
Brojevi 12, 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je već na izlasku iz majčine utrobe meso napol uništeno!«
Tu lijepo piše da je mrtvo dijete već u utrobi majke napol uništeno. Ako znamo iz Božje Riječi gdje završavaju mrtvi, onda je jasno kamo idu i nerođena djeca.
Job 3,13Jer bih sad ležao u grobu i počivao, spavao bih i bio bih miran,
Evo gdje završava i duša ljudska, u grobu, ako je čovjek mrtav ili nije niti rođen:
Job 33,28On je izbavio dušu moju, da ne otide u grob; život se moj veseli
svjetlosti.
Psalam 88,11Je li se u grobu slavi dobrota tvoja, u carstvu mrtvih vjernost tvoja?
Propovjednik 9, 10 Što ruka tvoja može činiti, to neka čini vlastitom snagom, jer nema niti rada ni osnova, niti mudrosti ni znanja u carstvu mrtvih, kamo ideš.
A što jedino ide nazad Bogu kad čovjek umre ?
Propovjednik 12, 7 I prah se vrati u zemlju, onako, kako je bio, i duh se vrati k Bogu, koji ga je dao – :
Znači, ako Bog nije nekome niti udahnuo svoj Duh, nema se šta vratiti Njemu.
Amen!
♪♫♪♥♥♥ * ♪♫♪ D.M.+G.M.