Sveti Duh tumači Izaija 65, 20.

Godinama ne nalazim odgovor na pitanje:“O kome se radi u Izaiji 65,20.?“
Sinoć me Bog uputi da danas proučim te stihove i da će mi se otvoriti oči!
Evo konteksta u kojem je navedeni stih:
Izaija 65, 1313Stog ovako Jahve Gospod govori: »Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati.

Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.

14Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! 15Ime ćete svoje ostaviti za kletvu mojim izabranicima: ‘Tako te ubio Jahve!’

A sluge svoje on će zvati drugim imenom. 16Tko se u zemlji bude blagoslivljao, nek’ se blagoslivlje Bogom vjernim. I tko se u zemlji bude kleo, nek’ se kune Bogom vjernim. Jer prijašnje će nevolje biti zaboravljene, od očiju mojih bit će sakrivene. 17Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati niti će vam na um dolaziti. 18Veselite se i dovijeka kličite

zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost.

19I klicat ću nad Jeruzalemom, radovat’ se nad svojim narodom. U njemu se više neće čuti ni plača ni vapaja. 20U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet’ kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati. 21Gradit će kuće i stanovat’ u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. 22Neće se više graditi da drugi stanuju ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će k’o vijek drveta,

izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih. 23Neće se zalud mučiti i neće rađati za smrt preranu, jer će oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih. 24Prije nego me zazovu,

ja ću im se odazvat’; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti. 25Vuk i jagnje zajedno će pásti, lav će jesti slamu k’o govedo; al’ će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete  na svoj svetoj gori mojoj« –  govori Jahve.

Evo što me muči: Ako je ovdje opisano ono što će biti u budućnosti na novoj zemlji i novom nebu, na kojem neće više biti smrti, a to se može zaključiti na osnovu ovih stihova:Otkrivenje 21, 4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.« Onda mi nije jasno kako je moguće ovo:“ 20U njemu više neće biti novorođenčeta koje živi malo dana ni starca koji ne bi godina svojih navršio: najmlađi će umrijet’ kao stogodišnjak, a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati.“

Sveti Duh me upućuje na slijedeće stihove:
Propovjednik 7,1         Bolje je dobro ime nego dobro ulje, i dan smrti više je vrijedan, nego dan rođenja.

 

2. Korincanima 5,17   Zato ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.

Što znači da je „dan smrti više je vrijedan, nego dan rođenja“?
Novi zavjet nas upućuje na to da krštenjem, odnosno uranjanjem u vodu umiremo zajedno s Kristom, a izlazeći iz vodenog groba simbolički uskršavamo s Kristom na novi život s Njim.
Time taj dan postaje važniji od dana našeg rođenja u tijelu. Mi umiremo tijelu, a živimo Duhu.
Duh Sveti nas nastanjuje i oblikuje iznutra u čovjeka koji je Ocu nebeskom po volji i na slavu Isusa Krista. Kako sad to saznanje uklopiti u stih iz Izaije 65,20.? Dakle, novorođenčad neće umirati, a neće ni starci umirati, koji ne navrše svoje godine. Najmlađi ne može umrijeti prije navršene stote godine, što znači da neće biti onih koji neće doživjeti stotu godinu, jer bi se oni tada smatrali prokletima. Koga Bog smatra prokletim? Odgovor se nalazi u Psalmu 119,21.:“Oholima ti si zaprijetio:prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih.“ Božja Riječ nam govori da na novom nebu i zemlji neće biti ništa PROKLETO, što znači da nitko viće neće ODSTUPATI OD BOŽJIH ZAPOVIJEDI, a onda znači, neće ni umirati. Da je tome tako, dokazuju i ovi stihovi:
Otkrivenje 22, 1I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva. 2Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima. 3I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati 4i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. 5Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova.

Evo kako to Božja Riječ opisuje:
Jošua 7, 12I zato Izraelci ne mogu izdržati pred svojim neprijateljima, okreću leđa pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu više biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. 13Ustani! Sazovi narod na posvećenje i reci mu: ‘Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Kletva je u tebi, Izraele; i nećeš izdržati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.’

Ponovljeni zakon 7,26 Ne unosi takav gad u kuću svoju, da ne budeš proklet kao i on! Neka ti se to gadi, i neka te hvata groza od toga, jer je to prokleto!

Ivan 7,49         Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!

Kad Isus bude došao da izvrši presudu nad prokletima:
Matej 25,41     Tada će reći onima na lijevoj strani: “Idite od mene, prokleti, u oganj vječni, što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim!

Otkrivenje 21, 5Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: »Evo, sve činim novo!« I doda: »Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.« 6I još mi reče: »Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. 7To će biti baština pobjednikova.

I ja ću njemu biti Bog, a on meni sin. 8Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.«

Otkrivenje 21, 1 I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. 2I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. 3I začujem jak glas s prijestolja: »Evo Šatora Božjeg s ljudima!

On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.4I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«

2. Korinćanima 3, 11Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

12Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću, 13a ne kao Mojsije, koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

2. Korinćanima 4, 18jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

1. Korinćanima 2,9     Nego kao što je pisano: “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u srce čovječje nije unišlo, to je pripravio Bog onima, koji ga ljube”;

Hebrejima 11, 13U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanjâ, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže. 15Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad.

Ivan 14,2         U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto.

Ivan 14,3         I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja.

Bože moj, hvala ti na objašnjenju, Ti si Bog živi koji sve zna, tebi hvala u vjeke vjekova, amen!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *