Arhiva oznaka: “revnost” za Boga

Kakvu „revnost“ Bog želi od čovjeka?

Čovjek ne treba samo “pokazivati odlučnost” da služi Bogu. Čovjek treba dragovoljno služiti Bogu. Mogu ja biti odlučna u nečemu, a da to nikada ne primjenim u praksi, to Bogu ne treba. Bog traži blizak odnos sa svojim stvorenjima. U tom zajedništvu čovjek svakoga dana moli Boga da mu pokaže što da čini I kako da čini da bi njegovo djelo bilo na slavu Bogu?! To Bog želi od čovjeka, a onaj tko je predan Bogu cijelim svojim bićem (ne samo srcem, već I umom I dušom I snagom svojom), to jako dobro zna. Ljubav je prije svega međusoban odnos. Ako ja Bogu služim samo polovično, djela ne prate tu službu, onda sam ja razdijeljena osoba, o kojoj Bog kaže:

Hošea 10,2 Razdijeljeno je srce njihovo. …

 

Jakov 1, 8čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.

 

Jakov 1, 22Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 23Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: 24promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 25A koji se òglêdâ u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

1. Kraljevima 8,61 A srce vaše neka bude nepodijeljeno odano Gospodu, Bogu našemu, da hodite po zakonu njegovu i držite zapovijedi njegove, kao danas!”

Jošua 22,5 Samo, pazite dobro primijenjivati zapovijedi Zakona koji vama propisa Mojsije, sluga GOSPODA, vašeg Boga; ljubite GOSPODA, svojeg Boga; hodite u svemu njegovim putovima, čuvajte njegove zapovijedi, prionite užnjega, služite mu svim svojim srcem i SVIM BIĆEM SVOJIM. “

 

Matej 12,25 Isus prozre misli njihove i reče im: “Svako kraljevstvo, što je u sebi razdijeljeno, raspada se; ni jedan grad, nijedna kuća, što je u sebi razdijeljena, ne može postojati.

Hebrejima 4,12 Jer je živa riječ Božja, i djelotvorna i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane i prodire sve do rastavljanja duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i namjerama srca.

 

Čovjek može biti “revan” I u lošim stvarima I djelima, a da misli da čini nešto dobro.

Onaj čovjek koji ima blizak odnos s Bogom, činit će djela ljubavi, jer ljubav koju prima od Boga jednostavno mora dijeliti dalje oko sebe I tako proslavlja Boga. Onaj tko “revnuje” za Boga, a pri tome samo misli na neku nagradu za sebe, taj nema šta tražiti u kraljevstvu Božjem. Čovjekova “revnost” može slabiti jedino onda I ako taj čovjek očekuje, a  ne prima neku nagradu za svoj trud, pa gubi motivaciju. Međutim, čovjek koji je u zajedništvu s Bogom živim, ne gubi motivaciju nikada I njegova “revnost”, ne može oslabiti, jer je priključen na izvor ljubavi koji stalno ulijeva novu snagu I potiče ga da djeluje bez očekivanja neke nagrade za uloženi trud.

 

Stoga, sotona, nema šanse da oslabi “revnost”, ma koliko da se trudi, kod čovjeka koji je u bliskom odnosu s Bogom.   J

Amen!