Mnogi danas govore da su pod milošću Kristovom i da nas je Njegova milost spasila, pa možemo dalje živjeti u Duhu. Što to praktično znači?

Kada to pitate veliku većinu vjernika ili onih koji sebe takvima smatraju, oni će se koprcati, ali vam neće dati konkretne odgovore s primjerima iz života. Samo će vam govoriti o ljubavi i milosti i pravdenosti i takvim općenitim terminima da bi vam u biti prodali maglu.

Isus Krist ne prodaje maglu. On je konkretan i direktan. Evo što možemo izvući iz Njegovih Riječi:

Ivan 14,15       “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.

Ivan 14,21       Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.

Ivan 15,10       Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.“

Ako znamo koje je Krist dvije zapovijedi posebno istakao, onda smo se približili praktičnom životu.

Isus je rekao:
Marko 12,29    Isus odgovori: “Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini.

Marko 12,30    Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!

Marko 12,31    “Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.“

Odlično! Ali kako da ljubim Boga? Kako da se to očituje? Kako On može znati da Ga ja ljubim cijelim svojim bićem?

Vrlo lako! Ako pustim Duha Svetoga da djeluje ljubavlju kroz mene, onda će se ta ljubav vraćati Ocu na nebu u vidu zahvalnosti i vršenja svega što je Bogu po volji i čime ću Mu ugoditi.
Ali, šta je Bogu po volji?

Bog je svojim prstom napisao, a glasom izgovorio što je Njegova volja, još na gori Sinaj.

Mnogi danas kažu da je to Mojsijev zakon i da slovo tog zakona ubija. Pogrešno! Ubija nas grijeh. A zakon samo služi točnoj spoznaji grijeha. Ako znam što je grijeh, što je Bogu mrsko, zar ću to činiti, misleći da Bogu ugađam? NE! Ako je Bog nešto rekao, valja Mu biti poslušan, pa makar cio svijet oko mene bio neposlušan. Bog spašava pojedinačno, a ne kolektivno. Niti jedan čovjek ne može umjesto mene platiti za moje počinjene grijehe. To je jasno i zato je Bog sišao na zemlju uzevši narav sluge i postavši obličjem sličan čovjeku pod imenom Isus Krist. Taj je Sin čovječji JEDINI mogao na sebe preuzeti sve moje grijehe, umrijeti grijehu, a ponovo ustati živ i vratiti se odakle je i došao. Ne u prah zemaljski, kao prvi Adam, nego kao Duh životvorni na nebo. Otkrio nam je plan spasenja čovjeka od strane njegovog Stvoritelja. Onaj tko to shvati i prihvati, tko sebe preda Bogu da ga On oblikuje po svojoj volji, taj ima u sebi dar Duha Svetoga kojim je zapečaćen za vječnost. Znači li to da kad čovjek primi taj zalog vječnosti, može dalje činiti nešto protivno Božjoj volji, a samo po svojoj volji? NE! Bude li tako činio, Bog ima „gumicu“ i može ga izbrisati iz Janjetove knjige života koja je na nebu. Hoću li se kockati? Hoću li priznati Krista za svog Spasitelja, a živjeti po svom nahođenju na zemlji, s uvjerenjem da sam spašen? Ja se nebih tako igrala s vječnošću. No, vratimo se praktičnom življenju nanovorođene osobe.

Kad živim u Duhu, po Duhu i za Duha, onda nemam antagonizam prema Njegovim zapovjedima, jer znam da su one za moje dobro. Ne shvaćam ih kao nekakvo moranje, već ih shvaćam kao putokaz na putu za vječnost s Bogom i bližnjima. Upravo zato ih je i Isus predočio u dvije skupine. Prva skupina se odnosi na ljubav prema Bogu, a druga na ljubav prema bližnjima. Prve 4 Božje zapovijedi su također ljubav prema Bogu, a ostalih 6 su ljubav prema bližnjima.
Kako? Evo kako:
Ako ljubim Boga cijelim svojim bićem, onda neću imati drugih bogova osim Njega i neću se klanjati kipovima i neživim predmetima. Neću uzalud izgovarati Božje ime i zaboravljati njegov sveti blagoslovljeni dan. Ako ljubim bližnje kao samu sebe, onda:
neću nepoštivati roditelje i neću ubijati, neću krasti i lažno svjedočiti na bližnje svoje, neću učiniti preljuba (čak ni pomisliti tako nešto činiti), neću ni željeti nešto ili nekoga što i tko mi ne pripada, nego je od moga bližnjega.

To je praktično življenje nanovorođene Božje djece. A kad sve navedeno neću činiti, što je to što hoću činiti? Ne čineći navedeno, ja ću u biti izlijevati dobivenu ljubav od Boga natrag Njemu i oko sebe svojim bližnjima. Biti ću poslušno dijete Božje i koristan član društva.

Amen!