Da li je čovjekova odluka iznad Božje?

Vezano za neoprostiv grijeh, odnosno hulu na Duha Svetoga.

“Iako nije bio siguran u oproštenje, odlučio se na povratak. Tako je čuo riječi oproštenja. Ali da je odlučio ne vratiti se, nikada ne bi čuo te riječi.” ~ u jednom članku na internetu piše; o sinu koji se vratio očevom domu (priča iz Biblije), a

Gordana Mišić piše komentar:

Ne može čovjekova “odluka” biti IZNAD BOŽJE!
Bog je jasan:

BIBLIJA:

Ponovljeni zakon 30,19 Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj,
Rimljanima 9,15 On kaže, naime, Mojsiju: Ja ću biti milosrdan kome ja hoću podijeliti milosrđe i smilovat ću se onome kome ja hoću smilovati se.

Luka 18,26 Koji su to čuli, rekoše: “Pa tko se onda može spasiti?

Luka 18,27 A on će: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.
Rimljanima 11,32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

Ivan 15,22 Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh.
Rimljanima 1,20 Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.

Hebrejima 6,4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga,
Hebrejima 6,5 i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta,
Hebrejima 6,6 pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.
Hebrejima 6,7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju često pada i rađa raslinjem korisnim onima za koje se i obrađuje, prima blagoslov od Boga;
Hebrejima 6,8 ona pak koja donosi trnje i drač, odbačena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: “U oganj!

Zaključak se sam nameće: Bog je milostiv, ali i pravedan. Prašta grijehe, ali ne dozvoljava da Ga se iznova i iznova “razapinje”. Teško onome, kome je ponuđen život vječni i on ga usnama prihvati, a srce mu ostane daleko od Boga, jer takav nema pristup Kraljevstvu nebeskom. Jedno govoriti, drugo, misliti, a treće raditi!!! To kod Boga ne prolazi. 

Tko se Bogu predaje cijelim bićem, toga Bog mijenja i osposobljava za život u vječnosti, a onome tko cijeloga života na zemlji “ne umre sebi”, koji svojim postupcima, žalosti Duha Svetoga, njegovo srce ostaje “kameno”…, a takvo ne ulazi u nebeski Grad. Nije to stvar neke čovjekove “odluke”, to je stvar čovjekove NEPOSLUŠNOSTI spram Stvoritelja. 

Bog je lijepo rekao:

Rimljanima 8,28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su ODLUKOM NJEGOVOM pozvani.
Rimljanima 8,29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
Rimljanima 8,30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

Zapazimo;”ODLUKOM BOŽJOM”, a ne čovjekovom, jer mi smo samo glina u Njegovim rukama. 

U Virovitici 30.12.2017., subota, oko 19h   

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *