Arhiva oznaka: poniznost

Služi li Bog ljudima ili ljudi Bogu?

Služi li Bog ljudima ili ljudi Bogu?

Razgovor na tu temu izveden iz jednog facebook statusa Ratka Sušića i moj komentar u vezi istoga:

“Zakon Božji je dan ljudima kao i subota, da služi ljudima kako bi bili sretni, živi i zdravi. Isus Krist – Sin čovječji i Sin Božji u isto vrijeme, došao je na Zemlju ne da mu ljudi služe, već da On služi ljudima kako bi bili sretni, živi i zdravi.” ~ Ratko Sušić (na facebooku)

Gordana Mišić komentira:

“Isus Krist – Sin čovječji i Sin Božji u isto vrijeme, došao je na Zemlju ne da mu ljudi služe, već da On služi ljudima kako bi bili sretni, živi i zdravi.” ~ Ratko Sušić

 

Naopako!!!

 

Krist je došao na zemlju da SPASI što je izgubljeno! Nije on činio ljude sretnima i zdravima time što im je bio sluga. Kad bi tako bilo, onda bi naša vječnost s Njim bila upitna!?!!! Zašto? Zato što je BOG prije svega BOG, a mi smo Njegova stvorenja stvorena da Njemu služimo iz ljubavi, a ne da on služi nama. Sve što čovjek čini treba ići na slavu Stvoritelja, to daje čovjeku radost, sreću, blagostanje, zdravlje, ŽIVOT!!! A ne kako ti Ratko Sušić napisa, da “Bog služi ljudima da bi bili sretni, živi i zdravi.”

 

Zakon je tu da spoznamo svu svoju grešnost u odnosu spram našeg bezgrešnog Stvoritelja i da se pokajemo i predamo Bogu da nas oblikuje kako bismo s njim mogli u vječnost……….., tko nije spreman sebe poniziti pred Bogom, tko u Bogu gleda i traži svog slugu, taj je na pogrešnom putu, a ne na PUTU ISTINE I ŽIVOTA VJEČNOG.

Ovaj stih si naopako shvatio Ratko Sušić

Filibljanima 2,7   Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi i na oči nađe se kao čovjek.

 

Krist je samog sebe “oplijenio” uzevši LIK SLUGE, a to je ČOVJEK, a nije BOG sluga. Čovjek treba SLUŽITI STVORITELJU, da bi bio “sretan, živ i zdrav”, a NE da Bog služi čovjeku da bi čovjek bio “sretan, živ i zdrav.”

 

Mi smo samo “glinene posude” u LONČAREVIM RUKAMA, nemojmo to smetnuti s uma.

Što se Zakona tiče, da nema njega, čovjek ne bi ni vidio koliko je grešno biće u odnosu na svog Stvoritelja i Zakonodavca. Zakon je prije svega radi TOČNE SPOZNAJE GRIJEHA.

 

Rimljanima 3,20 Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!

 

Činiti prema uputama iz Zakona to je volja Božja za čovjeka, ali čovjek Zakon smatra teretom, ako ne poznaje Zakonodavca i nije primio Ljubav kao Dar Duha Svetoga u sebe. Tko ima Duha Svetoga, tome je Zakon Božji milina i radost, jer čovjek vršeći djela Ljubavi, zahvaljuje Bogu za SVE. Zahvalno stvorenje, rado služi svome Stvoritelju. Čovjek koji o tome nije osvjedočen Duhom Svetim, ni ne može držati 10 Božjih zapovijedi. Isus Krist je činio sve po Božjim zapovijedima ovdje na zemlji da nama pokaže kako se to radi s Ljubavlju. 10 Božjih zapovijedi sažetih u dvije Ljubi Boga (cijelim bićem) i bližnje kao samog sebe! Tko ne ljubi, taj prije svega nije samog sebe predao Bogu da ga On ispuni Ljubavlju Božjom. Tko ljubi, taj hodi zemljom na hvalu, čast i slavu Stvoritelju, a ne da bi svoj život sačuvao ili radi neke ovozemaljske sreće. Ovo vidljivo je ionako prolazno, a Ljubav, ako smo je primili, ostaje VJEČNO!

U Virovitici, 25.06.2017., nedjelja, oko 05:30h                                   napisala: Gordana Mišić

Kako se očituje poniznost?

Čovjek koji unaprijed zna da postoji mogućnost da ne ispoštuje neki dogovor, taj ne treba ni sklapati dogovor. Znači, ako mogu pretpostaviti da neću moći nešto ispuniti, onda to neću ni obećavati. Obećati, pa ne ispuniti, to je znak da čovjek nije vođen Duhom Božjim, jer da je, ispunio bi obećanje, baš kao što Bog ispunjava svoja obećanja.
Poniznost se prije svega očituje čovjekovim predanjem Božjoj volji. Kad je čovjek u službi Božje volje, onda mu ona ne daje mnogo mogućnosti da griješi. Ako takav čovjek zgriješi, on je svjestan da žalosti Duha Svetog I to ubuduće neće činiti. U tome se očituje poniznost. Ako ja priznam grešku, a opet je učinim, onda ja nisam shvatila značenje poniznosti. U Kristu smo svi jedno, nema više ni muško, ni žensko, ni bilo koja nacija, nego je Krist sve u svemu. Ako mi se netko ispriča, nije se ispričao meni, već Kristu koji je u meni. Ako se ponizim pred bratom, ili sestrom, onda sam se u biti ponizila pred Kristom.

Matej 25,40 A kralj će im odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!`

Galaćanima 2,20 A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio, i predao samoga sebe za mene.

Amen!