1. Korinćanima 13,11
Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.
1. Korinćanima 13,12
Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!
1. Korinćanima 13,13
A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.

Nismo mi Bog, nego je Bog u nama I mi smo u Njemu. Samo je jedan Bog, a mi smo Njegova stvorenja, jer smo stvoreni. Bog je Bog I On nije stvoren, jer postoji oduvijek I zauvijek u vječnosti. Čovjek je stvoren na sliku Božju, ali čovjek ma koliko želio, ne može postati Bog, jer Bog se ne postaje. Bog JEST! Da bimso mi bivstvovali, trebamo biti U BOGU I trebamo imati u sebi Boga. Prema tome, čovjek sada samo gleda u zagonetki kroz ogledalo, a kada dođe Bog po svoju djecu, onda ćemo Ga gledati, licem u lice, bez zagonetke ćemo znati da je On JEDAN JEDINI BOG, a mi smo Njegova stvorenja koja neizmjerno voli.

Ivan 14,20       U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.

Amen!