Arhiva kategorije: LJUBI BOGA I BLIŽNJEG

OD POČETNOG STRAHA DO SAVRŠENSTVA U LJUBAVI

Lažna je ljupkost,

tašta je ljepota:

žena sa strahom Gospodnjim

zaslužuje hvalu. ~ Mudre izreke 31,30.

Gospodnji strah

početak je mudrosti

a razboritost je spoznaja Presvetog. ~ Mudre izreka 9,10.

Svaki dobar dar,

svaki savršen poklon odozgor je,

silazi od Oca svjetlila

u kome nema promjene ni sjene od mijene. ~ Jakovljeva 1,17.

Zato opašite bokove pameti svoje,

trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost

koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. ~ 1.Petrova 1,13.

Straha u ljubavi nema,

nego savršena ljubav izgoni strah;

jer strah je muka i tko se boji,

nije savršen u ljubavi. ~ 1.Ivanova 4,18.

A tko čuva riječ njegovu,

u njemu je zaista savršena ljubav Božja.

Po tom znamo da smo u njemu. ~ 1.Ivanova 2,5.

AMEN

U Virocvitici 15.05.2017., ponedjeljak, oko 22:10h                      napisala: Gordana Mišić

Dva pogleda na Istinu iz Biblije

Dva pogleda na Istinu iz Biblije

Pročitajte, uporedite s Biblijom i neka vas Duh Sveti uvede u svu Istinu.

Mnogo je različitih tumačenja, ali samo Duh Sveti uvodi u Istinu koja oslobađa.

Evo jednog napisa sa facebooka, a poslije njega je komentar koji sam ostavila na facebooku:

Uwe Müller‎ primatelj Biblijski Forum

Zakon i milost (W. MacDonald)

Zakon i milost dva su nasuprotna načina na koje Bog postupa s ljudskim rodom. Možemo ih opisati kao dva različita načina na koje on iskušava čovjeka. Ili možemo razmišljati o njima kao o dva saveza koje je on sklopio sa svojim narodom: “Jer Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina po Isusu Kristu postade” (Iv 1,17).

Prema načelu Zakona, osoba prima ono što je zaradila ili zaslužila. Pod milošću osoba je pošteđena od onoga što zaslužuje i prima neopisive darove – i to sve kao besplatan dar. Ova dva načela opisana su u Rimljanima 4,4-5:

“A onomu koji radi plaća se ne računa po milosti, nego po dugu. Onomu koji pak ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njemu se vjera njegova uračunava u pravednost.”

Milost i Zakon uzajamno se isključuju, što znači da se ne mogu miješati. “A ako milošću, nije više po djelima; inače milost nije više milost” (Rim 11,6a).

Zakon je uvjetan savez u kojem Bog kaže: “Ako poslušaš, nagradit ću te, ali ako budeš neposlušan, morat ću te kazniti.” Milost je bezuvjetan savez u kojem Bog kaže: “Blagoslovit ću te besplatno.”

Zakon govori: “Čini to”, dok milost govori: “Vjeruj.” Ali vjerovati nije uvjet, već samo razuman odgovor stvorenja na njegovog Stvoritelja. I vjera ne donosi zaslugu; nitko ne može biti ponosan što je povjerovao u Gospodina. Osoba je glupa ako ne povjeruje u jedinu potpuno pouzdanu Osobu u svemiru.

Pod Zakonom, traži se svetost, ali ne daje se nikakva snaga za svet život. Pod milošću, svetost se naučava (Tit 2,11-12) i dana je potrebna snaga za nju. Netko je to ovako izrazio: “Zakon zahtijeva snagu od onoga koji je nema i proklinje ga zato što je ne može pokazati. Milost daje snagu onome tko je nema i blagoslivlja ga kad je pokazuje.”

Zakon donosi prokletstvo: “Proklet svaki koji ne ustraje da u svemu izvrši ono što je napisano u knjizi Zakona” (Gal 3,10b). Milost donosi blagoslov: “No opravdani su besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje što je u Kristu Isusu” (Rim 3,24).

Pod Zakonom ohrabruje se hvalisanje, ali ono je isključeno pod milošću. “Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem Zakonu? Djela? Ne, nego po Zakonu vjere” (Rim 3,27).

Pod Zakonom ne može postojati sigurnost spasenja – nikada se nije moglo znati je li osoba napravila dovoljno dobrih djela (ili odgovarajućih dobrih djela). Pod milošću postoji potpuna sigurnost zato jer je spasenje dar – možemo znati kada smo primili dar!

Osoba pod Zakonom ne može imati pravu sigurnost zato jer ne može biti sigurna da će nastaviti ispunjavati zahtjeve. Pod milošću vjernik uživa vječnu sigurnost (Iv 10,27-29) zato jer njegovo spasenje ovisi o savršenom djelu Kristovom.

Nema spasenja po Zakonu. Bog nikada nije namjeravao da bi se itko trebao spasiti po tom načelu. Svrha Zakona je pokazati osobi da je grešnik. “Po Zakonu je naime samo spoznaja grijeha” (Rim 3,20b), a ne spoznaja spasenja.

Spasenje je po milosti (Ef 2,8-9). Ono je besplatan, nezaslužen dar od Boga onima koji prihvate Gospodina Isusa Krista kao svoju jedinu nadu za nebo.

Zakon pobuđuje grijeh (Rim 7,8-13), a milost ga prezire. Kad stavimo grešnog čovjeka pod Zakon, on odmah želi činiti ono što je zabranjeno. To nije krivica Zakona, već odaziv grijeha čovjekove grešne naravi. Grijeh se prezire pod milošću. Sjećanje na to koliko su naši grijesi koštali Spasitelja čini nas spremnima da se okrenemo od njih.

Pod Zakonom djelo nikada nije dovršeno. Zato je na kraju tjedna rada dolazila subota ili sedmi dan. Milost nam govori o dovršenom djelu i zato započinjemo tjedan danom Gospodnjim – našim danom odmora.

Zakon govori što čovjek mora činiti. Milost otkriva što je Bog već učinio u Kristu.

  • Zakon je sustav ropstva (Gal 4,1-3), a milost je sustav slobode (Gal 5,1). Ljudi pod Zakonom su sluge, a ljudi pod milošću su sinovi i kćeri.
  • Zakon kaže: “Trebaš voljeti…” Ali milost kaže: “Bog je tako ljubio…”
  • Zakon kaže: “Čini tako i živjet ćeš.” Milost kaže: “Živi pa ćeš činiti.”
  • Zakon kaže: “Pokušaj i budi poslušan.” Milost kaže: “Vjeruj i budi poslušan.”
  • Zakon zahtijeva. Milost udjeljuje usluge.
  • Zakon osuđuje i one najbolje. Milost opravdava i one najgore.
  • Zakona se treba držati. Milost je ono što nas drži.
  • Zakon ostavlja osobu bez opravdanja. Milost osigurava Zagovornika.

Pod Zakonom neposlušan sin izveden je izvan grada i kamenovan na smrt (Pnz 21,18-21). Pod milošću izgubljeni sin može priznati svoj grijeh i vratiti se u zajedništvo doma svojega oca (Lk 15,21-24).

Pod Zakonom ovce umiru za pastira. Pod milošću Pastir umire za ovce (Iv 10,11).

Uzvišenost milosti opisana je na sljedeći način: Milost ne traži dobre ljude koje može potvrditi zato jer dobrotu ne potvrđuje milost, nego pravda, već ona traži osuđene, krive, one koji su ostali bez riječi i bespomoćne koje može spasiti, posvetiti i proslaviti.

Martin Luther rekao je da, ako možete pravilno razlikovati Zakon i milost, onda trebate zahvaliti Bogu za svoju vještinu i smatrati se sposobnim teologom.

Gordana Mišić
“Pod Zakonom ovce umiru za pastira. Pod milošću Pastir umire za ovce (Iv 10,11)”~ 
Uwe Müller

Da li su apostoli nakon Isusovog uznesenja, UMIRALI kao ovce pod Zakonom ili što?? Samo je Ivan umro prirodnom smrću u dubokoj starosti, a ostali apostoli su svi umrli mučeničkom smrću braneći kao ovce svog Pastira. Znači li to da Pastir nije bio milostiv i prema njima i da nije dao svoj život i za njih?

Uoči nešto:

  1. Ivanova 4,9 U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.

A kako se OČITOVALA ta Kristova Ljubav?

 

Ponovljeni zakon 11,1    Ljubi, dakle, Jahvu, Boga svoga, i vrši u sve dane njegove naredbe, njegove zakone, uredbe i zapovijedi.

Ponovljeni zakon 26,16            Jahve, Bog tvoj, naređuje ti danas da vršiš ove zakone i uredbe. Drži ih, dakle, i vrši svim srcem svojim i svom dušom svojom.

 

To isto i sam Krist propovijeda:

 

Ivan 14,15   Ako me ljubite, držite zapovijedi moje!

Ivan 14,21   Tko ima zapovijedi moje i drži ih, on je onaj, koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objavit ću mu sebe samoga.”

Ivan 14,24   Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

 

Ivan 15,17   Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.

 

A kako se drži ta “zapovijed” Isusova, ako su Otac i Sin jedno?

 

Levitski zakonik 22,31  “Moje zapovijedi držite i vršite ih. Ja sam Jahve!

Levitski zakonik 26,14  “Ali ako me ne poslušate i u djelo ne provedete sve ove moje zapovijedi;

Levitski zakonik 26,15  ako odbacite moje zakone, pogazite moje naredbe i prekršite moj Savez, ne provodeći u djelo sve moje zapovijedi,

Levitski zakonik 26,43  Zemlja će, ostavljena od njih, namiriti svoje subote kad ostane pusta zbog njih. A oni će ispaštati svoju krivnju što su odbacili moje zapovijedi; što su prezreli moje zakone.

 

Ponovljeni zakon 4,40  Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje ZAUVIJEK.

 

PREMA KOME I KADA BOG ISKAZUJE SVOJE MILOSRĐE?

 

Ponovljeni zakon 5,10   a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

 

  1. Ivanova 2,4 Tko veli: “Poznajem ga”, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine.
  2. Ivanova 3,22 I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
  3. Ivanova 3,24 I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
  4. Ivanova 5,2 Po ovom znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi njegove vršimo.
  5. Ivanova 5,3 Jer ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške.
  6. Ivanova 1,6 A ovo je ta ljubav: da živimo po zapovijedima njegovim. To je zapovijed, kao što čuste od početka, da u njoj živite.

 

Prema tome, nema tu razdjeljivanja na prije i poslije Krista, jer sve je zapovijedi dao jedno te isti Bog. Ako smo pod milošću, to samo znači da nam je Bog DAROVAO SEBE da bismo živjeli životom kakvim je Krist živio, a On je do kraja bio POSLUŠAN ZAKONU.

Zakon ne opravdava, to je jasno, ali čovjek koji je primio dar života vječnog, neće raditi djela protivna Božjem Zakonu, izrečenom Božjim glasom i zapisanih Njegovim prstom na gori Sinaj, a sve to se nalazi zapisano i u nanovorođenoj djeci Božjoj.

U Virovitici dana 30.03.2017.                                                     Gordana Mišić

Pavlov test s psima i zvoncem

Pavlov test s psima i zvoncem, je danas primjenjiv od strane vaših pat’s-ova, spram vas koji postajete njihovi robovi,
a Bog je jasno rekao:

Postanak 2,18 Tada reče Gospod Bog: “Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje.”

Postanak 2,19 I dovede Gospod Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske, što ih bio načinio od zemlje, pred Adama, da vidi, kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati.

Postanak 2,20 Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim; ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.

Postanak 2,21 Zato Gospod Bog pusti dubok san na Adama, i dok je on spavao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom.

Postanak 2,22 Gospod Bog načini ženu od rebra, što ga je bio uzeo čovjeku, i dovede je k čovjeku.

Postanak 2,23 Tada Adam reče: “Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka.”

Postanak 2,24 Zato ostavlja muž oca i mater i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo.

Postanak 2,25 Oboje, Adam i žena njegova, bili su goli, pa ipak se nijesu stidjeli jedan od drugoga.

P.S. Tko shvatio, shvatio!

Volim Boga, ljude, a životinjama je sam Stvoritelj odredio mjesto i čovjekov odnos spram njih:
Postanak 2,15           Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.
Postanak 2,20          Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.
Postanak 1,26           I reče Bog: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!”